Realni su izgledi da posle više neuspelih pokušaja ponovo proradi živinarska klanica, nekada najveće preduzeće u Žitištu. Ovde je već angažovana jedna ugledna niška firma, koja je započela probnu proizvodnju, a koja se intenzivno trudi da ovde sve pripremi za rad sa maksimalnim kapacitetom. Živinarska prerađivačka industrija osnovana je u srednjem Banatu s namerom da ovaj kraj postaje najveći centar pilićarstva u celoj bivšoj Jugoslaviji. Pored niza farmi koje su nicale na sve strane, a u kojima su se gajili pilići, bio je plan da se seosko stanovništvo u pograničnim selima uključi u kooperantske odnose, a da brojlere prerađuje klanica u Žitištu. Na tom putu, međutim, bilo je više padova nego uspona.
Realni su izgledi da posle više neuspelih pokušaja ponovo proradi živinarska klanica, nekada najveće preduzeće u Žitištu. Ovde je već angažovana jedna ugledna niška firma, koja je započela probnu proizvodnju, a koja se intenzivno trudi da ovde sve pripremi za rad sa maksimalnim kapacitetom.
Živinarska prerađivačka industrija osnovana je u srednjem Banatu s namerom da ovaj kraj postaje najveći centar pilićarstva u celoj bivšoj Jugoslaviji. Pored niza farmi koje su nicale na sve strane, a u kojima su se gajili pilići, bio je plan da se seosko stanovništvo u pograničnim selima uključi u kooperantske odnose, a da brojlere prerađuje klanica u Žitištu. Na tom putu, međutim, bilo je više padova nego uspona.
Do velikog uspona došlo je nakon što je u kompaniju „Agroživ”, kako je u međuvremenu nazvana, ušao biznismen iz Pančeva Miroslav Živanov, a preduzeće se raširilo po celom Banatu, pa i dalje. Međutim, 2008. godine je izbila velika finansijska afera, pa je dvadeset direktora „Agroživa” završilo u pritvoru, a protiv njih i danas traje suđenje.
Jedno vreme proizvodnju je finansirao „Srbijagas”, da bi se očuvala, ali se ona ipak ugasila. U klanici se angažovalo i beogradsko preduzeće „Mibras”, ali se ni ta firma nije dugo zadržala, a radnici su otpušteni. Usledili su brojni protesti zaposlenih u klanici, koji su u jednom trenutku čak i peške krenuli od Žitišta prema Novom Sadu.
Formalni vlasnik klanice je u međuvremenu bankrotirao. „Agroživ” je praktično nestao sa scene, čerupali su ga poverioci, a ono što je ostalo sada je u vlasništvu države. Zato su očekivanja Žitištanaca, kojima je još uvek stalo do klanice, da ipak neko pokrene proizvodnju, kako bi mogli da nastave da zarađuju plate.
I posle duže pauze proizvodnja je ponovo pokrenuta. Na poslu prerade i konzervisanja živinskog mesa angažovala se firma „Biftek” iz Niša. Dok se ne obave sve pripreme, i ne stvore kompletni ulovi za rad, koji podrazumevaju i uvođenje sistema kvaliteta hasap, proizvodnja će biti ograničena, a na posao će se vratiti stotinak radnika.